20. stu 2013.

(Ne)ličnost Vodolije





U astrološkoj literaturi Vodoliji se najčešće pripisuje humanost (ili čovječnost), zatim  prijateljstvo, altruizam, pa se za njega vežu tehnološka otkrića, kompjuteri, informatika, avioni, neboderi, intelektualni napredak, inovacije, originalnost, neobičnost, socijalne ustanove, homoseksualizam i seksualne slobode i sl.

Vodolija je pod upravom Saturna, a on nema baš neke veze sa humanošću, jer je prilično bezobziran i surov. Ovo je znak Sunčevog izgona i jedanaesti po redu, a broj jedanaest ima veoma nepovoljne, rušilačke konotacije. On ruši ono što je ustanovljeno znakom Jarca,  propise, poredak, disciplinu, načela, društvene i klasne ljestvice,  organizovane oblike života, strukture moći i sl. Znak Vodolije je opisan simbolom muškarca koji iz krute materije (zemljanog vrča) izlijeva vodu, posuda je okrenuta prema dole - ono što je dostiglo svoju punoću mora biti oslobođeno ili tačnije oboreno, srušeno - jer je to voda koja pada prema dole. To je u filozofiji I-chinga opisano kroz faze kretanja chi-energije, sve što doživi svoju kulminaciju, mora proći ciklus opadanja, jer ništa nije trajno održivo. Svaka planeta koja se nađe u znaku Jarca kulminira u svom uticaju, kroz Vodoliju ide rastvaranje, razodijevanje, oslobađanje forme. Pogledajmo simbol Vodolije, taj čovjek je potpuno razodjeven, preko tijela ima samo ovlaš prebačen neki plašt, on je zbacio sa sebe sve okove - pravila, zakone, diplomatiju, lažni moral, on je hladno to što jeste. Zato Vodolija nema takta, nema prikrivenosti i sputanosti. Na njemu je "odijelo" koje nema kroj, on ne trpi ono što je čovječanstvo nametnulo kao obavezno, on želi izaći izvan odijela i biti slobodan. Vodolija prije svega predstavlja arhetip relativizma koji ne priznaje nikakve apsolutne principe u estetskom, moralnom, religijskom, političkom ili naučnom smislu i ništa ne priznaje kao konačno. U moralnom relativizmu se polazi od toga da  objektivno niko nije u pravu niti u krivu, zbog čega moramo biti tolerantni  prema ponašanju drugih, čak i kada se ne slažemo s tim.  Ovakvo filozofsko viđenje sukobljava se sa organizovanim religijama i bilo kojim pravnim, političkim ili zakonskim okvirima koji nameću obavezne oblike ponašanja. Kroz taj segment tolerantnosti prema drugima Vodolija se vezuje za humanost,  solidarnost, dobrotvorne organizacije, socijalne centre za pomoć, ljudska prava i sl. Ovdje se izlazi izvan okvira ličnog (izgon Sunca) i teži ka univerzalnom jedinstvu gdje bi svi ljudi svijeta trebali imati potpuno jednaka prava i slobode, bili crni ili  bijeli, hrišćani, jevreji ili muslimani, homo ili heteroseksualci - prići čovjeku ogoljenom od svega što nas prividno dijeli i čini različitima. Ali, tu su opet prisutne Saturnove zamke, jer je pitanje da li tolerancija bez granica vodi i  u neke devijantne i perverzne oblike ponašanja koji izazivaju Božiji bijes i uništenje naroda, kao što je na primjer Sodoma i Gomora, da li to znači prihvatiti pedofiliju ili kriminalne, nasilne oblike ponašanja kao nečije puno pravo i izraz slobodne volje, neovisno o tome što je tu neko kao žrtva uključen protiv svoje volje.  Saturn je simbol slobodne volje, ali ona postaje opasna kada prelazi u samovolju i anarhiju, kada se otme kontroli i krene u destrukciju. U tome se krije negativnost i nasilnost Vodolije. I zaista, često ćemo vidjeti da je u neko nasilje ili grubost uključen Mars u Vodoliji, pitanje je gdje je tu humanost i tolerancija. Vodolija ima svoju svijetlu i mračnu stranu i nije baš nimalo naivna i bezazlena, jer tolerišući drugima mi tolerišemo i sebi, ali na niskim i zakržljalim nivoima svijesti  tu toleranciju prema sebi dozvoljavamo na veoma prizemnim i grubim nivoima.


Vodolija se najviše od svih znakova smatra naznakom razvoda i slobodnog, nekonvencionalnog načina života i ponašanja.Tamo gdje je znak Vodolije, to je mjesto gdje smo slobodni, drugačiji, gdje nismo podložni pravilima, već smo na neki način izdvojeni iz mase i čim se ukalkulišemo u neki sistem, nastaju problemi. Na primjer, Vodolija na vrhu sedmog polja teško funkcioniše u klasičnom braku koji podrazumijeva obavezne "rituale" počev od samog čina vjenčanja, zaklinjanja u vječnu vjernost do svakodnevne rutine koja guši slobodu izbora. To je područje gdje bismo trebali razviti maksimalnu toleranciju prema partnerima, jer je to polje partnera, on će se ponašati nezavisno i slobodno, bilo to nama prihvatljivo ili ne. Mada je najteže integrisati sedmo polje, ono je najudaljenija tačka u odnosu na asc, zbog toga  sa Vodolijom na vrhu sedmog polja najčešće imamo razvode, vanbračne zajednice, te haotične i nesređene odnose. Venera u Vodoliji isto tako teško se uklapa u sve te obavezne tokove u vezama i zato ostaje najveći samotnjak, neshvaćena i slobodna i onda kada više ne želi tu slobodu, kada joj sloboda zapravo počinje predstavljati okove zbog kojih njeno razotkrivanje biva pogrešno shvaćeno kao nemoral, iako je tu suštinski sadržana želja za odbacivanjem onoga što je lažno i bezvrijedno. Ona ne postavlja jasne granice između ljubavi i prijateljstva, između braka i zabavljanja, ona se samo razgoliti u svojoj suštini da skoro pa postaje bespolna, jer postaje "čovjek" ali ne muškarac i ne žena, ne supruga, ne majka, ona je jedno intelektualno, vazdušasto biće koje nijedna forma ne može uobličiti.  Ona ide iza ili ispred vremena, nikako ukorak s njim, kažu joj da je došla prerano ili prekasno, ali nikada na vrijeme. To je zbog toga što drugi ne mogu da uhvate korak sa tim bezvremenim i razobličenim, zbog toga što su naučili da se uklapaju u definicije i što će se ugodnije i sigurnije osjećati uz ženu od krvi i mesa, nego uz dašak vjetra u svojoj postelji koga čak ne mogu ni zagrliti i biti dovoljno bliski, a da se u njoj ne javi misao da bi taj zagrljaj mogao biti novi okov njenoj slobodi, a kamoli da to sutra preraste u zagušljivu zajednicu u kojoj opstajemo skupa samo zato što nas obavezuje vjenčani list.

I baš zato, Vodolija predstavlja znak prijateljstva, to je ona sfera u kojoj smo načisto da nemamo obavezu, da je sve na bazi dobre volje, tolerancije i prihvatanja, tu možemo biti bilo koje religije, rase, ubjeđenja, jer prijateljstvo je "izmišljeno" da bi se ljudi spojili u svojoj različitosti a ne stopili u svojoj sličnosti. Jer u Vodoliji stapanja i srastanja nema.

Saturn u Vodoliji zna biti veoma rušilački i haotičan, ali i problematičan po pitanju prijateljstva, neprihvatljiv, usamljen i odbojan. Pitanje je kako to da znak Vodolije simbolizira prijateljstvo, a često daje najveće samotnjake i osobenjake. Ovo je ipak Saturnov znak i nema tu neke potrebe za bliskošću, tu su pristuni rezervisanost i distanciranost, neka duhovna i prostorna distanca naspram svih, jer Saturn ipak ima ledeni prsten oko sebe. U Vodoliji nema pravila, sve je nepredvidivo i drugačije, pa čak i kada potonemo u vremensku  rupu i nestanemo sa lica zemlje, mi se vjerovatno dobro osjećamo u tome i  bilo kakvo prisiljavanje da nas se "izvuče" vani stvara još veći otpor i odbojnost.

A što se tiče informatike i  interneta -  to je još jedan suptilni Saturnov način  stvaranja univerzalnog jedinstva - u trenutku smo svi, na raznim krajevima svijeta informacijom vezani za istu misao.   Vodolija je između Jarca (materije) i Riba (rastvaranja materije), tačnije most između vidljivog i nevidljivog svijeta. Nekada se "pješke" računalo i trudom dolazilo do rezultata (Jarac), sada se mozak razobličava i dosta njegovih funkcija gubi svoju svrhu, tako se i svijet materije u ovom obliku koji pozanjemo približava svom kraju, odnosno mijenja se nivo svijesti, što je takođe nagoviješteno čuvenim majanskim kalendarom, gdje je završetak jednog vremenskog ciklusa naznačen datumom 21.12.2012. godine, što su mnogi protumačili kao kraj svijeta.

Postoje različita gledišta o tome kada je tačno započela era Vodolije, kao i dilema da li je u pitanju apokalipsa ili zlatno doba.  Ali to je već nagoviješteno dešavanjima u svijetu, gdje je postalo očigledno da je svaki politički, društveni, pravni ili finansijski poredak zreo za rušenje, što praktično odaje sliku potpunog pada i haosa u svijetu, sve je okrenuto naglavačke, sve je razgolićeno i ne postoji ništa što je moguće sakriti, otkrivaju se mnoge tajne, posebno one iz svijeta duhovnosti, kvantne fizike, kvantne medicine, dnk strukture, tajna društva i sl. Padaju neka ukorijenjena uvjerenja i shvatanja, zapad je otišao na istok, istok na zapad (istočnjačka kultura/duhovnost prodire na zapad i obrnuto), puno je preokreta, iznenađenja i otkrića koja iz dana u dan šokiraju svijet. Takođe, nikada nije bilo više katastrofa i elementarnih nepogoda, uragana, cunamija, padova aviona, gej-parada i masovnog orgijanja, nikada kao danas nismo imali tuđe živote servirane na tacni, njihove intimne trenutke  - sve je postalo neodrživo u formi na koju smo navikli, naša percepcija i svijest se proširuju za suočavanje sa potpuno nepoznatim oblicima ponašanja, do sada neviđenim zločinima i pojavama, ali zidovi se ruše i ništa ne ostaje iza.  Koliko će to daleko otići - dok se sve ne poljulja iz temelja, dok sve ne popusti u svom grčevitom držanju za staro stanje ili oblik. Ovo je vrijeme transofmacije olova u zlato, a  Zlatno doba slijedi tek poslije toga. 

1 komentar:

  1. odlican tekst, sto kaze neko ko ima dosta vodolije

    pozdrav :)

    OdgovoriIzbriši