20. stu 2013.

(Ne)ličnost Vodolije





U astrološkoj literaturi Vodoliji se najčešće pripisuje humanost (ili čovječnost), zatim  prijateljstvo, altruizam, pa se za njega vežu tehnološka otkrića, kompjuteri, informatika, avioni, neboderi, intelektualni napredak, inovacije, originalnost, neobičnost, socijalne ustanove, homoseksualizam i seksualne slobode i sl.

Vodolija je pod upravom Saturna, a on nema baš neke veze sa humanošću, jer je prilično bezobziran i surov. Ovo je znak Sunčevog izgona i jedanaesti po redu, a broj jedanaest ima veoma nepovoljne, rušilačke konotacije. On ruši ono što je ustanovljeno znakom Jarca,  propise, poredak, disciplinu, načela, društvene i klasne ljestvice,  organizovane oblike života, strukture moći i sl. Znak Vodolije je opisan simbolom muškarca koji iz krute materije (zemljanog vrča) izlijeva vodu, posuda je okrenuta prema dole - ono što je dostiglo svoju punoću mora biti oslobođeno ili tačnije oboreno, srušeno - jer je to voda koja pada prema dole. To je u filozofiji I-chinga opisano kroz faze kretanja chi-energije, sve što doživi svoju kulminaciju, mora proći ciklus opadanja, jer ništa nije trajno održivo. Svaka planeta koja se nađe u znaku Jarca kulminira u svom uticaju, kroz Vodoliju ide rastvaranje, razodijevanje, oslobađanje forme. Pogledajmo simbol Vodolije, taj čovjek je potpuno razodjeven, preko tijela ima samo ovlaš prebačen neki plašt, on je zbacio sa sebe sve okove - pravila, zakone, diplomatiju, lažni moral, on je hladno to što jeste. Zato Vodolija nema takta, nema prikrivenosti i sputanosti. Na njemu je "odijelo" koje nema kroj, on ne trpi ono što je čovječanstvo nametnulo kao obavezno, on želi izaći izvan odijela i biti slobodan. Vodolija prije svega predstavlja arhetip relativizma koji ne priznaje nikakve apsolutne principe u estetskom, moralnom, religijskom, političkom ili naučnom smislu i ništa ne priznaje kao konačno. U moralnom relativizmu se polazi od toga da  objektivno niko nije u pravu niti u krivu, zbog čega moramo biti tolerantni  prema ponašanju drugih, čak i kada se ne slažemo s tim.  Ovakvo filozofsko viđenje sukobljava se sa organizovanim religijama i bilo kojim pravnim, političkim ili zakonskim okvirima koji nameću obavezne oblike ponašanja. Kroz taj segment tolerantnosti prema drugima Vodolija se vezuje za humanost,  solidarnost, dobrotvorne organizacije, socijalne centre za pomoć, ljudska prava i sl. Ovdje se izlazi izvan okvira ličnog (izgon Sunca) i teži ka univerzalnom jedinstvu gdje bi svi ljudi svijeta trebali imati potpuno jednaka prava i slobode, bili crni ili  bijeli, hrišćani, jevreji ili muslimani, homo ili heteroseksualci - prići čovjeku ogoljenom od svega što nas prividno dijeli i čini različitima. Ali, tu su opet prisutne Saturnove zamke, jer je pitanje da li tolerancija bez granica vodi i  u neke devijantne i perverzne oblike ponašanja koji izazivaju Božiji bijes i uništenje naroda, kao što je na primjer Sodoma i Gomora, da li to znači prihvatiti pedofiliju ili kriminalne, nasilne oblike ponašanja kao nečije puno pravo i izraz slobodne volje, neovisno o tome što je tu neko kao žrtva uključen protiv svoje volje.  Saturn je simbol slobodne volje, ali ona postaje opasna kada prelazi u samovolju i anarhiju, kada se otme kontroli i krene u destrukciju. U tome se krije negativnost i nasilnost Vodolije. I zaista, često ćemo vidjeti da je u neko nasilje ili grubost uključen Mars u Vodoliji, pitanje je gdje je tu humanost i tolerancija. Vodolija ima svoju svijetlu i mračnu stranu i nije baš nimalo naivna i bezazlena, jer tolerišući drugima mi tolerišemo i sebi, ali na niskim i zakržljalim nivoima svijesti  tu toleranciju prema sebi dozvoljavamo na veoma prizemnim i grubim nivoima.


Vodolija se najviše od svih znakova smatra naznakom razvoda i slobodnog, nekonvencionalnog načina života i ponašanja.Tamo gdje je znak Vodolije, to je mjesto gdje smo slobodni, drugačiji, gdje nismo podložni pravilima, već smo na neki način izdvojeni iz mase i čim se ukalkulišemo u neki sistem, nastaju problemi. Na primjer, Vodolija na vrhu sedmog polja teško funkcioniše u klasičnom braku koji podrazumijeva obavezne "rituale" počev od samog čina vjenčanja, zaklinjanja u vječnu vjernost do svakodnevne rutine koja guši slobodu izbora. To je područje gdje bismo trebali razviti maksimalnu toleranciju prema partnerima, jer je to polje partnera, on će se ponašati nezavisno i slobodno, bilo to nama prihvatljivo ili ne. Mada je najteže integrisati sedmo polje, ono je najudaljenija tačka u odnosu na asc, zbog toga  sa Vodolijom na vrhu sedmog polja najčešće imamo razvode, vanbračne zajednice, te haotične i nesređene odnose. Venera u Vodoliji isto tako teško se uklapa u sve te obavezne tokove u vezama i zato ostaje najveći samotnjak, neshvaćena i slobodna i onda kada više ne želi tu slobodu, kada joj sloboda zapravo počinje predstavljati okove zbog kojih njeno razotkrivanje biva pogrešno shvaćeno kao nemoral, iako je tu suštinski sadržana želja za odbacivanjem onoga što je lažno i bezvrijedno. Ona ne postavlja jasne granice između ljubavi i prijateljstva, između braka i zabavljanja, ona se samo razgoliti u svojoj suštini da skoro pa postaje bespolna, jer postaje "čovjek" ali ne muškarac i ne žena, ne supruga, ne majka, ona je jedno intelektualno, vazdušasto biće koje nijedna forma ne može uobličiti.  Ona ide iza ili ispred vremena, nikako ukorak s njim, kažu joj da je došla prerano ili prekasno, ali nikada na vrijeme. To je zbog toga što drugi ne mogu da uhvate korak sa tim bezvremenim i razobličenim, zbog toga što su naučili da se uklapaju u definicije i što će se ugodnije i sigurnije osjećati uz ženu od krvi i mesa, nego uz dašak vjetra u svojoj postelji koga čak ne mogu ni zagrliti i biti dovoljno bliski, a da se u njoj ne javi misao da bi taj zagrljaj mogao biti novi okov njenoj slobodi, a kamoli da to sutra preraste u zagušljivu zajednicu u kojoj opstajemo skupa samo zato što nas obavezuje vjenčani list.

I baš zato, Vodolija predstavlja znak prijateljstva, to je ona sfera u kojoj smo načisto da nemamo obavezu, da je sve na bazi dobre volje, tolerancije i prihvatanja, tu možemo biti bilo koje religije, rase, ubjeđenja, jer prijateljstvo je "izmišljeno" da bi se ljudi spojili u svojoj različitosti a ne stopili u svojoj sličnosti. Jer u Vodoliji stapanja i srastanja nema.

Saturn u Vodoliji zna biti veoma rušilački i haotičan, ali i problematičan po pitanju prijateljstva, neprihvatljiv, usamljen i odbojan. Pitanje je kako to da znak Vodolije simbolizira prijateljstvo, a često daje najveće samotnjake i osobenjake. Ovo je ipak Saturnov znak i nema tu neke potrebe za bliskošću, tu su pristuni rezervisanost i distanciranost, neka duhovna i prostorna distanca naspram svih, jer Saturn ipak ima ledeni prsten oko sebe. U Vodoliji nema pravila, sve je nepredvidivo i drugačije, pa čak i kada potonemo u vremensku  rupu i nestanemo sa lica zemlje, mi se vjerovatno dobro osjećamo u tome i  bilo kakvo prisiljavanje da nas se "izvuče" vani stvara još veći otpor i odbojnost.

A što se tiče informatike i  interneta -  to je još jedan suptilni Saturnov način  stvaranja univerzalnog jedinstva - u trenutku smo svi, na raznim krajevima svijeta informacijom vezani za istu misao.   Vodolija je između Jarca (materije) i Riba (rastvaranja materije), tačnije most između vidljivog i nevidljivog svijeta. Nekada se "pješke" računalo i trudom dolazilo do rezultata (Jarac), sada se mozak razobličava i dosta njegovih funkcija gubi svoju svrhu, tako se i svijet materije u ovom obliku koji pozanjemo približava svom kraju, odnosno mijenja se nivo svijesti, što je takođe nagoviješteno čuvenim majanskim kalendarom, gdje je završetak jednog vremenskog ciklusa naznačen datumom 21.12.2012. godine, što su mnogi protumačili kao kraj svijeta.

Postoje različita gledišta o tome kada je tačno započela era Vodolije, kao i dilema da li je u pitanju apokalipsa ili zlatno doba.  Ali to je već nagoviješteno dešavanjima u svijetu, gdje je postalo očigledno da je svaki politički, društveni, pravni ili finansijski poredak zreo za rušenje, što praktično odaje sliku potpunog pada i haosa u svijetu, sve je okrenuto naglavačke, sve je razgolićeno i ne postoji ništa što je moguće sakriti, otkrivaju se mnoge tajne, posebno one iz svijeta duhovnosti, kvantne fizike, kvantne medicine, dnk strukture, tajna društva i sl. Padaju neka ukorijenjena uvjerenja i shvatanja, zapad je otišao na istok, istok na zapad (istočnjačka kultura/duhovnost prodire na zapad i obrnuto), puno je preokreta, iznenađenja i otkrića koja iz dana u dan šokiraju svijet. Takođe, nikada nije bilo više katastrofa i elementarnih nepogoda, uragana, cunamija, padova aviona, gej-parada i masovnog orgijanja, nikada kao danas nismo imali tuđe živote servirane na tacni, njihove intimne trenutke  - sve je postalo neodrživo u formi na koju smo navikli, naša percepcija i svijest se proširuju za suočavanje sa potpuno nepoznatim oblicima ponašanja, do sada neviđenim zločinima i pojavama, ali zidovi se ruše i ništa ne ostaje iza.  Koliko će to daleko otići - dok se sve ne poljulja iz temelja, dok sve ne popusti u svom grčevitom držanju za staro stanje ili oblik. Ovo je vrijeme transofmacije olova u zlato, a  Zlatno doba slijedi tek poslije toga. 

18. stu 2013.

Prožimanje suprotnosti

Sila života počiva na uzajamnosti suprotstavljenih principa, svjetla i tame, Sunca i Saturna. Sunce je vitalna sila koja u svojoj prirodnoj opoziciji sa Saturnom baca svjetlo na smrt, dok Saturn baca tamu na život. Niti je život samo svjetlo, niti je smrt samo tama.  Ma koliko astrologija ova dva suprotna principa posmatrala kroz prizmu neprijateljstva, to je ipak prirodna neminovnost prema kojoj u svakom dobru postoji trunka zla i u svakom zlu  trunka dobra. Najveći mrak predstavlja tačku preokreta u kojoj se rađa svjetlo i svaka vrijednost prelazi u svoju suprotnost kada dosegne svoj maksimum. Sve što u sebi nosi život, istovremeno pokreće i izaziva destruktivnu silu smrti i razaranja. Takva je i sama priroda opozicije, gdje suprotstavljene planete nastoje da ponište uticaj one druge i povuku ih u svoju suprotnost nakon što postignu maksimalan učinak. Opozicija je sila spajanja i razdvajanja, ono što je spojeno opozicijom teži da bude razdvojeno.

Često se u narodu za nekoga kaže da je "kao krava koja da 20 litara mlijeka, a onda udari nogom i sve prospe", tako otprilike možemo opisati benefika koji je napadnut planetom u opoziciji, jer od onoga što daje biće mala korist i veliki dio će otići u vjetar. Kada planeta krene "u akciju", istovremeno se aktivira i ono što stoji naspram nje. Opozicija uvijek uključuje spoljne faktore - druge osobe ili okolnosti, koje utiču na razvoj situacije. Kako je u pitanju aspekt sedme kuće, ona  podrazumijeva društvenu dinamiku kroz koju se sugeriše odnos snaga. Veoma je važno sagledati koji uticaj se suprotstavlja određenoj osobi ili situaciji, čime vladaju planete u opoziciji i koliku snagu će ispoljiti. 

Opozicije i kvadrati predstavljaju neprohodne staze života  i ujedno najveći izvor borbe i iskustava kroz koja ćemo nastojati da ih učinimo prohodnim. Osoba sa opozicijama u natalnoj karti bit će svjesnija suprotne strane  i bit će kolebljiva po pitanju odnosa, jer će često zauzimati oprečne stavove i prelaziti iz jedne krajnosti u drugu. Ovo je posebno naglašeno ako su u opoziciju uključene unutrašnje planete, dok se  veoma teško prevazilazi opozicija Mjeseca i Merkura, s obzirom da ove planete vladaju najranijom životnom dobi, kada se se formiraju temelji naše ličnosti.  Mjesec predstavlja intrapersonalnu inteligenciju, sposobnost da zavirimo u sebe i razumijemo sebe, svoje osjećaje, dok Merkur označava verbalnu inteligenciju, sposobnost izražavanja riječima. Kada su ova dva principa u oprečnom aspektu, onda postoji unutrašnja podijeljenost, pa su razum i emocije dvije krajnosti koje je teško uskladiti, jedno kaže "da", drugo "ne". Riječ opozicija potiče od latinske riječi "oppositio" što znači protivljenje, suprotstavljanje. Ovaj aspekt je prisutan i u političkom svijetu, gdje predstavlja silu koja nastoji srušiti vladajuću stranu,  ali i u astrološkom smislu je ovo rušilački aspekt u kome suprotstavljene planete djeluju jedna na drugu pronalazeći slabe tačke odnosa i rušeći jedna drugu.  Što je slabija snaga planete, to je isprekidanost i nedostatak kontinuiteta jače izražena. Da bi opstala "na vlasti", ona mora biti snažna, u sjedištu ili uz podršku benefika ili dobru dispoziciju.  Međutim, aspekt preko uzajamne recepcije već govori o uzvraćanju vrline i spremnosti na saradnju, pa je tu moguće kroz vještinu diplomatije prevazići njegovo negativno ispoljavanje, mada opozicija zauvijek ostaje aspekt protivljenja. Aspekti predstavljaju izlaznu energiju osobe koja je predstavljena određenom planetom, a kada je u pitanju opozicija onda se izlaz najčešće nalazi u rušenju strukture, pa se tu često gradi i ruši, i iznova gradi. Opozicija ne dopušta bliskost, s njom je uvijek prisutna distanca - prostorna, duhovna ili vremenska. Toga su najviše svjesni oni koji su imali iskustvo sa osobama koje imaju Veneru u opoziciji sa Saturnom, jer Saturn po svojoj prirodi udaljava i ubija bliskost, posebno  kada se nađe u opoziciji koja mu je jako srodna po karakteru. Dok Sunce baca svjetlost na sve što aspektuje, dotle Saturn baca sjenu. Ali, kada Sunce prži, mi sami tražimo sjenu da se sklonimo, jer je činjenica da ništa nije samo dobro niti samo loše. 

Priroda opozicije je takođe srodna i planeti u izgonu, jer je ona  u  opoziciji sa svojim sjedištem i predstavlja učenje kroz suprotnosti, iskustva i situacije obrnute od očekivanih i suprotne esencijalnoj prirodi planete. Ona predstavlja izvor preokreta i situacije u kojima radi protiv onoga što predstavlja, a ako je to vladar ascendenta, onda osoba radi protivno svojim interesima, gdje često mijenja pravac ponašanja i  nije u stanju slijediti jasan cilj. Kada je neka osoba predstavljena planetom  u izgonu, onda imamo osobu koja ima određene mane i nedostatke, ako je u pitanju benefik, onda je osoba općenito dobronamjerna ali nije u stanju da ispolji svoje pozitivne strane, jer u situacijama koje zahtijevaju kompromis ili mudrost  pretegne ono nestabilno u njoj, pokažu se njene lošije strane ili ego/sujeta preuzmu ulogu vodiča. Na primjer, Venera u Ovnu je užasno netaktična i netolerantna u odnosima, i uprkos svojoj benefičnoj prirodi i esencijalnoj ulozi da kroz diplomatiju i šarm rješava sukobe, ova Venera će pokupiti svoje krpice i otići ako nije kako ona želi, nalazeći jedini izlaz u prekidu komunikacije, iako je tu prisutna i doza ucjenjivačkog i želja za izazivanjem osjećaja krivnje i patnje u suprotnoj strani, ona jednostavno igra na tu ratničku kartu pobjednika i poraženog.  Ako nam je kojim slučajem takva Venera vladar polja braka, onda ne možemo očekivati baš zrelog i stabilnog partnera u smislu da ćemo rješavati bezbolno sukobe i situacije koje zahtijevaju taktičnost i strpljenje. Čak će takva Venera kroz tu Ovnovsku, ratničku crtu uvijek nositi dozu napetosti i pronalaziti razloge za sukobe i onda kada ih nema. S druge strane, Venera u Škorpiji će biti izložena unutrašnjim razdiranjima između crnog i bijelog, između ljubavi i mržnje, Škorpija je  znak krajnosti, jer predstavlja granicu između života i smrti, zato sve što se nađe u ovom znaku mora proći iskustvo kriza i umiranja. Kroz takvu surovost Venera  potpuno ogrubljuje i gubi svoju mekoću.

Planeta u znaku suprotnog polariteta će takođe na izvjestan način biti frustrirana, jer je narušena prirodna ravnoteža i sve se to odražava na cjelokupan život i ponašanje osobe. Muška, potentna energija je oduvijek bila usmjerena na zaštitu teritorije, čuvanje i opskrbu plemena, dok je žena smatrana slabijim polom. Sama činjenica da se jedna superiorna planeta nalazi u nečemu "slabijem", govori o određenom nedostatku, isto tako, ženska planeta u muškom znaku preuzima neke grublje crte i nije tako nježna, meka i pasivna. Ženski polaritet je u istočnjačkoj filozofiji opisan kroz pojam yin-energije, recimo kao što je yin-drvo, to je nisko rastinje i trava, ali ono se savija, prilagođava i preživljava u svim mogućim uslovima, dok visoko drveće puca i pada, ono opstaje. Tako, ženska energija nije uopšte slaba, ona samo nije dominantna, ali je veoma postojana i žilava. U tom smislu, kada žena ima Mjesec u Ovnu, ona je lišena te žilavosti i podatnosti, u korist dominacije, vođstva, nestrpljivosti i sl. Ili, Venera u Ovnu koja se začas slomi u svojoj strasti i zanosu, dok jedna Venera u Biku tiho i uporno opstaje u svom miru. Muškarac koji ima Sunce i Mars u ženskim znacima (Ribe i Bik), a ženske planete, Veneru i Mjesec u muškim (Ovan i Blizanci), neće imati neke inicijative i prije će tražiti ženu vođu, a on je taj koji slijedi. Žena je u nekoj dominantnijoj poziciji i on se pored nje može osjećati frustrirano, inferiorno a i ona takođe, može osjećati da nema baš neki čvrst oslonac u njemu. Ovo je često slika muškarca koji se ne osjeća kao "gazda" u svojoj kući. Priroda uvijek nastoji da zadovolji princip polarizacije, pa tako ženstveni muškarci pronalaze muževne žene i obrntuo, ili se s vremenom izbalansira taj odnos gdje jedno uvijek biva pasivni/trpni glagol.